|
|
| < | lipanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
War is over,
War is over friend,
But the people are still fighting.
War is over and lots of hearts are broken,
in souls of people love is taken.
Lots of children lost their parents in war,
oh my god, what is it for?
Lots of soldiers, lost their friends,
oh my god, it never ends...
snimak iz hard rock caffea u munichu...
Svi koji su zainteresirani da vide video osiječke grupe wasted generation imaju s desne strane link... Long live rock n' roll.
Prijatelju, u meni se lava osjećaja sprema da iziđe van uz eksploziju. Nisam tome kriv. Sad kad razmišljam o stvarima koje sam mogao napraviti kako bih spriječio tu katastrofu, žao mi je. I samo je pjesma tu da kaže sve:
Pitam se srce,nije li bila noć kad si prvi putu moju sobu unijela radost?
Da, mislim da to je uzrokovalo ono nenadano svijetlo i skori nestanak boli u mojoj biti.Sad kad više te nemam,iako te nikad pravo nisam imao,osjećam.
Da, osjećam onu prisutnost koju si toliko žarko htjela da iskusim.Smiješ li se? Znam te u crtu, pojam ti si mojoj ludosti. Slatko sam se nasmijao sjetivši se
one zgode na plaži obasjanoj samo sjajem zvijezda,naša tijela blještala su kao samo sunce posuta kapljama koje padaše s neba.
Ne volim te, nikada te nisam volio.Mrzim lik tvoj i sve na tebi mrzim,
smatram da si otpad što iz crnih dubina paklapojavi se.
Tama tvoja obavi me i ne pusti me nikadviše.
Kako si me mogla napustiti,suzo s mojega oka?
Mislio sam da ću dosegnuti stupanj u kojemu ne marim za povike, upadice i komentare nižih duhom. Misao se pokazala kao još jedan neuspjeli korak u dostizanju višeg cilja. Očito je da danas neke anonimne osobe ne shvaćaju bit pjesme, samu bit riječi, i ljepotu izraza. Suza mi kreće niz obraz isti čas u kojem se sukobljavam s tim neukim dobacivanjima. Nadam se da u budućnosti neću morati trpjeti komentare budala koje nemaju dostojanstva ni ostaviti identitet. Unaprijed hvala.
Otišla je nekuda u daleki kraj,
s njom je nestao i moj mali raj,
tri dana, četiri noći, prošle su bez nje,
o jebem ti sve.
Prevario me je ovaj okrutan svijet,
a ja sam ostao samo nježan cvijet,
nemam više prijatelja, nemam sretnu misao,
o gubim sav svoj smisao.
Padala je kiša u mom malom gradu,
a ja sam gledao kako život mi kradu,
tog sam dana izgubio nadu,
o jebem ti sve...
Ja sam jedan od onih koji ne razmišljaju o posljedicama, jedan od onih koji riskiraju samim postojanjem. Oni koji znaju što žele često ne misle da su njihove želje realne, da je to samo lažna dubina koja pomnim promatranjem prelazi u providni plićak... Moje su želje skromne i realne. Život građen na temeljima rock n' rolla. Najveći užitak u mom životu bio bi prva večera plaćena novcem koji sam zaradio sviranjem autorskih rock pjesama sa svojim bendom... Gdje su ljudi, ja ih vidim kako se tope u moru istih... Gdje su one ideje i misli, gdje je moć? Eto što se dogodi kad se odvojimo od Srbije. Prije je Hrvatski narod bio nabrijan na rock, bio je za rasturačinu, bio je za sve suprotno od Srpske ideje koja je uključivala 14/15 radio stanica s narodnjacima. Ima li nade za povratak? Jako puno ljudi ne misli dobro o meni i to me baš i ne dira. Dira me to što ima jako malo ljudi koji vjeruju u mene. Ja sam jedan od ljudi koji će vratiti rock u ovu jednoličnu i dosadnu državu. Zapamtite ime Roni Rengel... I opet čujem podsmijeh, čujem ruganje i osjećam spoticanje i predumišljaj. Znam da me ne voliš ali ako voliš isto što i ja zašto me smatraš budalom. Radi sa mnom za isti cilj i pomogni mi. Ako smo slični zašto mi želiš neuspjeh. Jesi li ljubomoran, ili ti je moja ideja suviše očajna i djetinjasta? Dosta mi je depresivnih tekstova, dosta mi je edgara, dosta mi je prijevare i bola, i ljudi koji ponižavaju druge da bi digli sebe. Kad sam ja ikoga povrijedio, kad sam ja nekome rekao ružnu riječ? Čime sam zavrijedio da me ne vole ni ljudi na koje računam? Oni koji bi i htjeli da uspije moja misao gledaju me kao prepotentnog mladog dečka željnog slave. Ljudi moji to nisam ja. Ja sam željan boja, željan sam ideja i zvukova, željan sam ljubavi i raznolikosti. Sve to sadrži rock. Neki kilavi ritam koji tuče 10 minuta i tekst koji se ponavlja 17 puta u toj pjesmi, to je vrsta muzike koja nas opsjeda. Dokle smo došli. Svaki rocker koji ima bend neka uloži 5 puta više sebe u muziku nego što je dosad ulagao i neka rasturi mozak slušateljima. Treba nastupati, prezentirati se, treba stvoriti nešto divlje. Svaka čast grupi vatra koja se barem malo probila ali treba nahrupiti 100 bendova odjednom s pravim hardrockom a ne s komercijalnim glupostima. Da vidim tko će odbiti rock n' roll kad odjednom svi rock bendovi počnu djelovati... Ajde ljudi. Pomozite mi, možemo li to realizirati. Rock n' roll. Ako skupim 1000 komentara znat ću da je to moguće, a ako ne, onda odustajem od svega toga...
Samo smiri da ne bude glasno,
kada pukne mu pokvarit će sve,
zar još uvijek nije ti jasno?-
što pokreće svijet...
Samo šuti i bit će ti bolje,
da li znaš da su otkrili lijek?
Protiv ove paranoje,
progutaj taj drek.
I daj pusti, nek sve sjedne,
druga vidi se rijetko,
i samo kaži šta ti treba,
da ti dam.
Daj mi sve od istine, ti to znaš,
najbolje.
Daj mi sve ma vrijeme je, ti to znaš,
najbolje...
Nadam se da će vam se svidjeti... Ostavite koji comment.
Usput jedan dio je sniman na krovu robne kuće, a drugi na igralištu kod tehničke škole.
Davni snovi i drevne misli me drže zatvorenog u ovaj krug. Niste li i sami svjedoci kolapsa u nama, ne želite li identificirati tu kob? Nije li istina kad otkrije svoje ime da nestaje? Nije ni to bitno, više me od kobi muči duh koji mi u glavu lije strašne misli. Pitao sam ga nebrojeno mnogo puta za njegovo ime, no istresao bi svoj gnjev na meni. Kao ukleti brod koji ulazi u konflikt s morem i nebom život mi je skrojen. Iskrojio sam ga sam, što je greška... Nitko me nije naučio plesti...
Bol mi smeta, ja sam nježna biljka. Nije vanjska grubost nešto što volim već nešto što činim zato da bi otvorio mjesta sebi. Isti duh koji me čini jadnim iz dana u dan, on je dio mene koji me prisiljava na plamen. I dosta mi je svega, riječi lete već same od sebe a ja ih samo čitam. Nije ni čudo, već otprije znam da riječi pišu mene, a ne ja njih. Ali dosta mi je neizvjesnosti, dosta mi je uzbuđenja, a obožavam ih. Kontradiktoran samom sebi hodam kroz život ne znajući koju stranu da odaberem. Na kraju biram svoju stranu, i bit će kako bude bilo.
Uragan se približava, a ja isto svojim tempom zidam svoje odaje koje će pretrpjeti udarac. Pitam se hoće li boljeti ili će pak biti sasvim kratko i bezbolno. Mislim da ovisi o meni, da, o meni ovisi sve.
Ponoći sam jedne tužne proučavo' slab i snužden,
Neobične drevne knjige što prastari nauk skriše -
Gotovo sam u san pao kad je netko zakucao,
Pred sobna vrata stao, kucajući tiho, tiše,
"Posjetilac", ja promrmljah, "što u sobu ući ište,
Samo to i ništa više."
Ne pamtim kad sam zadnji put udahnuo sviježi zrak, tlak koji me prijanja uz tlo podsjeća me da sam daleko ispod drugih ljudi... Cijeli svoj jadni život tražim nešto što će me postaviti na noge, što će mi u noge i ruke uliti onaj isti žar koji nisam osjetio od... (zapravo ne znam od kad)
Pa ipak nisam zbog toga u depresiji niti tražim razlog zbog kojeg je ovakav životni put namijenjen baš meni, jer ja stvaram svoje puteve i ništa mi ne može predodrediti moja razmišljanja... Istog trenutka u kojemu pišem ovu ispovijed pričam sa svojim strahom. Moj strah mi ne da mira ovih dana, svaki dan mog života on raste, ne bi li se pretvorio u zvijer koja će me na kraju uzeti pod svoje... Uzbuđuje me strah, volim ga, živim za njega, i u isto vrijeme ga mrzim... Na ovoj strani stvarnosti drži me samo jedna stvar, osjećaj koji me okovao i nema milosti. Da nema tog jedinog čimbenika ovaj dan ne bi proveo za kompjuterom pisajući post nego bi svirao gitaru i izlagao svoje srce na ulicama munchena, šetao bez cilja i tražio sebe na zvjezdanom nebu, razgovarao s prirodom i otkrivao najdublje tajne svog srca vjetru koji će ih raznjeti po cijelom svijetu... Zapravo čeznem za katastrofom, čeznem za svojim uništenjem, čeznem za boli i patnjom, jer istina je da ne zaslužujem da me jedna duša svim svojim žarom obožava i voli. Nitko ne zaslužuje biti u mojoj blizini, nitko ne zaslužuje da ga mrak mojih misli obuzme i odvede ih tamo odakle nema povratka, nitko ne zaslužuje biti u poziciji da mu se sviđam ili da me žali, jer mene čuva bijes koji ne poznaje granice i onaj tko stane između mene i tame, jer drugog nema, okusit će što je borba s silom koja ne poznaje poraz.
Ipak mi nedostaje sviježi zrak, nedostaje mi zelenilo. Nisam žalostan što ne osjetim, što ne vidim i ne čujem, jer sam odavno zaboravio kako je to... Tužan sam što sam voljen, voljen od duše presavršene da bude u doticaju s iskvarenom mišlju. Pa ipak nisam snažan da joj to zabranim jer i sam sam u okovima ljubavi, u okovima svijetlijim od vlastite tame. . .
Prolazeći stazama koje su odavno napuštene, šetajući mirno i misleći o svemu osim o njemu, mogu se sakriti od njega i njegovog daha...
On udiše život, a izdiše smrt i jedina je stvar koje se bojim. Zbog njega noćima ne spavam, hranim ga svojom budnošću. Moj ga strah ohrabruje a ja nemam snage da ga otjeram što me ubija... Bojim se da će ON biti taj koji će mi oduzeti sve što volim, on će biti taj koji će me iz zemaljskog raja odvesti na mjesto suviše odvratno da ga opisujem ovdje... Želim samo reći da se bojim, u jedan sat (sad je toliko sati, jedan sat u noći), sjedim na krevetu i gledam u prazno. Znam da je tu negdje. . . . . . . . . .
Pada mi napamet samo stih:
Fear of the dark,
fear of the dark,
I have a fobia that,
someone's always near...
Hey hey mama say the way you move gonna make you sweet, gonna make you groove...
Hey hey lady way you rock that thing gonna make you burn, gonna make you sting...
Ja mučim stih, i strofu, i knjigu koju držim u ruci, mučim život koji mi je dao toliko puno da bi mi na kraju ostavio tako malo. Sad sam slijep i bez osjeta boli, a ti me pokušavaš zastrašiti smrću, ja se živjeti bojim. Dok sam pak ja bio višlje nego svi drugi bili ste zagrnuti svojim plaštom da vas nitko ne vidi. Ja sam dirao vrh i letio sam, letio sam i bio sam voljen, i volio sam. Ali vrh je samac i posjetitelje brzo vraća na dno. Kada barem ne bi bilo vrha, jednaka visina za sav puk, gdje bi nam bilo ravna? No tad bi se vjerojatno ljudi po ljudima penjali, nicale bi nove zlobe. Ja sam mučitelj no ne mučim sebe kako tvrde. Davno sam odlučio živjeti pjesmu, i dopustio da me odvede. Pjesma je živjela mene, a ja sam je pisao sve tužnije...
Ja nemam bola, nemam srama,
sve oko mene prava je drama,
ne patim ja zbog ljudi što govore,
moje srce je vrelo od ljubomore...
Stih iz naše prve pjesme. Mislio sam da bi bilo prikladno napisati ga u drugom postu, da se vidi način na koji razmišljamo...
Htio bih vam ispričati jednu priču koja je vezana više uz život, ljubav i razočaranje nego s rockom, ali nadam se da će vam se svidjeti...
Jutro je taj dan bilo bezobrazno dosadno, i sama pomisao na dan koji slijedi tjerala me da vrištim (iako sam često vrištao i bez nekog
posebnog razloga). Došao sam u školu, sjeo u zadnju klupu, nabio mp3 na uši i navinuo rainmaker, kad me obuzeo osjećaj nemoći.
Osjetio sam da mi je cijeli život unaprijed isplaniran, da ću biti samo još jedan u nizu osoba bez lica, nepoznatih osoba, koje su završile
faks i žive bez da okuse ŽIVOT. Izletio sam iz razreda, i tamo zatekao nešto najljepše na svijetu, nešto što će kasnije uzrokovati erupciju
najljepših, najdivnijih osjećaja na svijetu, nešto zbog čega ću se smijati ali i plakati...
Taj dan vidio sam svoju ljubav, vidio sam anđela, i nisam siguran što, ali nešto me ne gurnulo do nje. Onakvih jutra od tad više nije bilo.
Više nije bilo tuge, a svaki dan i svaki izlazak sunca dočekivao sam s osmjehom i iščekivanjem, jer na drugom kraju sna čekala me ona.
Nije istina da u životu postoji samo jedna ljubav, jer ja imam dvije velike, od kojih je jedna ipak znatno veća od prve.
Ljubav prema rocku i ljubav prema mojem anđelu. Veća ljubav je ona druga, jer bez nje teško da bi imao snage da u muziku unesem snagu
i duh koji sad sadrži... VOLIM TE LJUBAVI, rock n' roll...
Moja linija s 300 ploča čistog neiskvarenog starog hardrocka...
Bend koji me inspirirao na naslov ovog posta...
